Mnogo vole da pišu

U IV-a omiljeni čas je kad učiteljica zada neku temu o kojoj učenici mogu da kažu svoje mišljenje. Neke uspješne radove ćete pročitati na ovim stranama.

DAN U PRIRODI 

Moja porodica često pravi izlete u prirodu. Ovog puta odlučili smo da odemo na Verušu.

Pamtim jedan doživljaj kada smo moj tata, sestre i brat išli u šumu koja se nalazi na uzvišenju. Šetali smo šumom i udisali svjež vazduh, osjećaj je bio predivan. Sve je bilo zeleno, čuo se cvrkut ptica, žubor potoka a opijao nas je miris šumskih borovnica, jagoda i malina.

Usput smo sreli dječaka i djevojčicu koji su nas pozvali kod njih da se malo osvježimo i odmorimo. Njihov kuća bila je koliba kakvu sam prvi put vidjela. Ličila je na kućicu iz bajke.

Kada smo krenuli kući usput smo brali šumsko voće , uživali u njihovom ukusu i smijali se mom bratu koji je zapeo i pao.

Osjećala sam se veoma lijepo i srećno i željela bih da nešto slično ubrzo opet doživim.

 

                                                                                                Lena Vučević  IV-a

DOŽIVLJAJ SA PUTOVANJA

 

Ja volim putovanja zato što mi je na njima zanimljivo jer vidim što dosada nijesam imao priliku.Ovog ljeta sam putovao u Sloveniju.

To je divna zemlja, ali ja posebno pamtim kad sam bio u jedan njihov Akva park. Bio sam nestrpljiv i uzbuđen. Ušao sam u taj ogromni kompleks i čuo ljude i djecu kako viču od uzbuđenja dok se spuštaju niz tobogane.

Akva park je smješten na jednoj ogromnoj livadi. Okružen je brdima i lijepom prirodom. Ima pet bazena, tobogane za različite uzraste, igraonice za malu djecu, restorane. U njemu se čuje: smijeh, veselje i radost djece. I ja sam bio srećan. Kupao sam se i spuštao niz razne tobogane. Najveći izazov mi je bio tobogan Kobra, niz koji se spuštaju uglavnom odrasli. Prvi put me je bilo strah da se spustim, ali kada sam uspio bio sam presrećan. Spuštao sam se po jednom svakog dana.

Uživao sam i bio ponosan na sebe tih dana. Zato mi je ovo jedan od najljepših življaj sa putovanja.

     Petar Radovanović IV-a

DVIJE PTICE

Bio jednom jedan seljak koji je imao 3 kćerke. Poslije nekoliko godina mu je umrla žena, tako da se oženio drugom.

Jednog dana seljak je otišao u daleku zemlju da radi i zaradi mnogo novca.Njegove kćerke su ostale sa novom mamom. Ali ona ih nije voljela, naročito joj je smetala najmlađa- najljepša djevojčica. Maćeha je  zato rekla najmlađoj  da pobere sve jabuke do večeri. Brala je cijeli dan i pred kraj dana je shvatila da nije pobrala ni pola jabuka, pa se zaplakala. Dvije ptice su došle do nje i pitale je zašto plače. Djevojčica im je ispričala šta je muči. Ptice su je utješile i rekle da će joj pomoći da sve poberu do večeri. Tako je i bilo. Zlobna maćeha se čudila kako je to uspjela i počela smišljati novu pakost.

Sjutra dan je maćaha poslala srednju ćerku  da odvoji zlere od nezrelih jabuka. Jabuka je bilo mnogo i znala je da neće stići, pa je u panici počela plakati. Njene suze privukle su dvije ptice. Pitale su je šta je muči i pomogle joj da odradi svoj zadatak, kako je zlobna maćaha ne bi tužila tati.

Narednog dana maćeha ih sve tri pošalje u šumu same i nezaštićene da poberu bobice.Bile su izgubljene i tužne, nijesu razlikovale koje su bobice otrovne, a koje nijesu.Opet su in pomogle ptice. Djevojčice su osjećale veliku zahvalnost.One nijesu znale da ih je maćaha pratila i shvatila da im ptice pomažu.

Kada se njen muž vratio maćaha mu je rekla da mora da se oslobodi ptica jer im uništavaju žito.

Najmlađa ćerka je to slučajno čula i dok su svi spavali iskrala se iz kuće i otišla u šumu da upozori svoje prijateljice. Ujutro je tata vidio da je najmlađa ćerka nestala i strašno se zabrinuo. Otišao je u šumu sa ostale dvije kćerke da je traži ali je nijesu mogli naći. Odjednom se čovjek nađe pred velikom grupom ptica.Vidio je da su nekog pokrile lišćem.Zagledao se i prepoznao svoju ćerku.Ona mu je objasnila kako ih je maćaha maltretirala i kako su im  ptice pomagale.Zamolio je da im se vrati a on će riješiti situaciju sa tom ženom.

Otac je otjerao zlu maćehu i oženio se drugom ženom koja je lijepo brinula o djevojčicama.Živjeli su srećno i složno mnogo godina.

 Nevena Sekulić   IV-a

JESEN

DOŠLA JE JESEN

SMIJEŠI SE KESTEN.

TUŽAN JE ORAH

POSTAĆE SIROMAŠAN.

LIPA GA TJEŠI

I SLATKO MU SE SMIJEŠI.

Maša Jovanić IV-a

 

ПОРОДИЦА

МОЈА ПОРОДИЦА МЕНЕ ВОЛИ

ОНА МЕ ЧУВА И ГРЛИ.

КАД САМ ЦИЈЕЛИ ДАН У ШКОЛИ,

МОЈ БРАТ ТО НЕ МОЖЕ ДА ПРЕБОЛИ.

АКО НЕ УЧИМ, ТО ЈЕ ПРАВА ДРАМА,

ЈЕР СЕ ЉУТИ МОЈА МАМА.

ИПАК, ОНА НАС МАЗИ,

ГРЛИ, ЧУВА И ПАЗИ.

ДУЊА НИШАВИЋ IV-a

 

ПОРОДИЦА

 

ПОРОДИЦА МОЈА ФИНА

МАМА,ЋЕРКА И

ДВА СИНА.

 

ДА СЕ ВОЛИ

ТО МИ ТРЕБА,

ДА МЕ ВОЛЕ

СВЕ ДО НЕБА.

 

С ПОРОДИЦОМ

НИЈЕСИ САМ.

ИМАШ ЉУБАВ

СВАКИ ДАН.

ДА РАСТЕМО

С ЊИМА МИ

ПОРОДИЦО ЖИВЈЕЛИ!!!

ЛАНА РАДОЊИЋ IV-a

 

СРЕЋА

СРЕЋНА ЈЕ ЛОЛА

ЈЕР ЈЕ ШКОЛА НОВА.

ЗВОНО ЗВОНИ

ЛОЛУ ЗОВЕ

НА ЧАСОВЕ НОВЕ

ПРВИ ДАН ЈЕ ШКОЛЕ.

ЛЕА ПИРАНИЋ IV-a

СРЕЋА

ВОЛИМ КАД МИ ТАТА

ЦРТА НЕБО И ПТИЦЕ

И КАД МАМИН СМИЈЕШАК

НА МОЈЕ ПРЕЂЕ ЛИЦЕ.

ВОЛИМ КАД МИ ТАТА

УБЕРЕ ЦВИЈЕТ ПЛАВИ

И КАД МЕ ЊЕЖНО МАМА

МИЛУЈЕ ПО ГЛАВИ.

ТАМАРА МИЛУТИНОВИЋ  IV-a

 

ПОРОДИЦА

 

МОЈУ СЛОЖНУ ПОРОДИЦУ ЧИНЕ

МАМА, ТАТА, ЈА И СЕКА,

А ТУ СУ УВЕК БАКА И ДЕКА.

 

НАЂА ЈЕ МОЈА МАЛА СЕКА

И ОНА СТАЛНО СКАЧЕ ПО КУЋИ

КАО ДА ЈЕ НЕКИ ЗЕКА.

 

ЛЕПО ЈЕ МОРЕ,

ЛЕПЕ СУ УЛИЦЕ ПОДГОРИЦЕ,

А ЈА СЕ НАЈЛЕПШЕ ОСЈЕЋАМ

У КРУГУ СВОЈЕ ПОРОДИЦЕ.

ЛЕНА КРЊЕВИЋ IV-a

Ostavite odgovor