Naša učenica sedmog rayreda, Talija Jovanović obožava da piše tekstove različite tematike. Kaže da se tako olakša, svoje misli pretoči u nešto što će trajati, da će tako djelove svog života sačuvati kao uspomenu. Inspiracija dolazi spontano, svakodnevno, u školskom dvorištu, igralištu, učionici, porodici...

Prijateljstvo

Sve mi se čini da još uvijek i znam i ne znam što je prijateljstvo. Vjerovatno da će mi to biti jasnije sa mojim odrastanjem. Naslućujem da je to nešto što život čini ljepšim i bez čega je život nezamisliv. I ne samo da naslućujem, nego i osjećam. Tražila sam misli velikih ljudi o prijateljstvu i tek tada viđela da je imati dobrog prijatelja, prijateljicu, ne samo dio života, nego i samog sebe. Najviše mi se dopala misao Cicernona, rimskog vladara i vojskovođe. On za prijateljstvo kaže: „Nađi vremena za prijateljstvo – to je put do sreće“.

Svi moji ukućani su moji prijatelji. I to je ono što je najbolje, što se podrazumijeva. Ali, kako naći takve prijatelje izvan svoje porodice? Od čega to zavisi? Zavisi i od mene i od drugih. Iskrenost je ono što traži prijateljstvo. U današnjem vremenu toga je sve manje. Onaj ko smatra da mu je svako prijatelj, nije u pravu, može se brzo razočarati. Prijateljstvo traži uzajamno razumijevanje i poštovanje, povjerljivost i sigurnost. Prijatelj ti je onaj ko se raduje tvom a ti njegovom uspjehu, onaj sa kojim možeš da podijališ ne samo i posljednje parče hljeba, već i onaj koji je uz tebe kad ti je najteže, onaj koji tvoj uspjeh vidi kao i svoj. Spreman da se s tobom i raduje i tuguje.  Kad ti pruži ruku i u dobru i u nevolji. Tada znaš da je uz tebe neko ko je dobar čovjek, dobra drugarica, dobar dječak, neko ko je sličan tebi i s kojim se brzo uspostavi iskrenost. Sve to, ponekad, izgleda nestvarno. Moguće je, ako smo oslobođeni pakosti, mržnje, zla, ljubomore, zavisti i sebičnosti. Onaj ko se toga nije oslobodio DALEKO MU LIJEPA KUĆA!

Nije važno koliko imaš prijatelja, jer samo su izuzetni dobri. Bolje je i jedan pravi prijatelj, nego veliki broj onih koji su to samo na prvi pogled. Prijatelj je i onaj ko ti ne kaže samo lijepe riječi, već i onaj, ko ti kaže istinu (makar ona bila neprijatna). Ne volim, zapravo, licemjere, lažne drugove i drugarice. Bolje je imati neprijatelja, nego prijatelja koji je to samo na riječima.

Zato biram da njegujem prijateljstvo, jedno, ili više, njih, ako ibudem imala sreće. Imati prijatelja to je kao imati stablo na koje ćeš se sigurno osloniti, odmoriti u njrgovoj hlsdovini, ubrsti plod i bezbjedno gs pojesti. Trebalo bi vjerovati u novo prijateljstvo i onda kad se razočaramo u onoga za koga smo mislili da nam je prijatelj. Ne treba odustati, jer život bez druga i pravog prijatelja je dosadan i siromašan. To zna svako ko je imao tu sreću da osjeti takvu privrženost i ljubav.

 TALIJA JOVANOVIĆ VII-a

Pismo majci

Već treći papir cijepam i iznova pišem. Moja najdraža i najteža tema. Treba naći prave riječi da opišem osobu koju najviše volim - majku. Toliko toga je već pisano o majkama. Najljepše, najbolje, najbrižnije… Moja majka to jeste, ali i više od toga. Ona je posebna.

”Šta te muči?”, čujem njen glas.

Uvijek osjeti kad nešto brinem. Nijesam joj odgovorla da je tema ovoga sastava upravo ona. Ali, nijesam je ni slagala!

"Pišem nešto lijepo, tražim prave riječi", odgovorila sam joj.

“Ne sumnjam, da će biti dobar taj tvoj sastav”, rekla mi je u prolazu. “Ti si mamina pametnica”.

Ona je moja podrška, oslonac, zaštitnica, melem za svaku boljku. Najljepši trenuci moga odrastanja vezani su za nju, od milovanja, ispunjavanja mojih želja, češljanja, oblačenja, uspavanki, bajki. Ona je moj modni stilista; za sve moj glavni  i odgovorni  urednik. Ljubav prema njoj ne može stati ni na ovom papiru, niti u svesci punoj novih i novih pisama za moju mamu. ”O majci ne treba pisati pjesme”, yapisao je jedan naš poznati književnik, “majku treba nositi u svojim očima i za njen lik birati meke linije, meke boje, meke zvuke i tako praviti njene ikone koje će stajati iznad naših riječi…”

Slažem se. Ali bih, ipak, nešto dodala. Majci samo ponekad treba napisati pismo, reći joj koliko je volimo, poljubiti je, slušati... "To je, kađe moja majka," i više nego dovoljno.

TALIJA JOVANOVIĆ VII-a