Toplo septembarsko jutro. Tek je sedam sati, a ozbiljna lica naših
četrnaestogodišnjaka spremna su da pođu na ekskurziju. Ispraćaju ih pomalo zabrinuta lica roditelja, ali mi grabimo da što prije umaknemo sa podgoričkog asfalta, pa kanjonom Morače jezdimo kroz strme stijene, diveći se istovremeno i surovosti i ljepoti prirode. Prvo naše stajalište je na izvoru Svetigore, u Manastiru Morača. Blaženo se pred nama otvaraju dveri ove lavre gdje nam u tišini svojstvenom ovakvom mjestu, monah priča istoriju manastira.
Bogatiji znanjem i ponekim suvenirom, već se približavamo Biogradskom jezeru gdje odmaramo u hladu bukove šume. Na 1094 m/nv, naučili smo da Nacionalni park Biogradska gora pokriva površinu od 5650 ha i da Prašumski rezervat ima 1600 ha. Odlazimo i za nama ostaju najviši vrhovi: Crna i Zekova glava, Troglava, kao i lednička jezera Ursulovačko, Pešića i Šiško.
A sad nas dočekuje još jedan nacionalni park, Prokletije. Na čuvenim Alipašinim izvorima imali smo jedan lijep čas istorije, geografije, književnosti, mitologije, od svega po malo. Tu, na izvoru Lima, čuli smo neobičnu legendu o Ridskom jezeru.
Lijepo putovanje je učinilo da nijesmo ni osjetili umor, a već smo se našli u prijestonici planinskog turizma. Opijeni svježim vazduhom, tu smo prenoćili,
a sljedeće bistro svježe jutro je doprinijelo da su djeca bila spremna za odlazak u Pljevlja. Ni pješačenje do manastira sv. Trojice nije umanjilo ljepotu doživljaja obilaska ove svetinje. U svečanom miru smo došli u manastir, saslušali besjedu monaha i sa istim takvim mirom se vratili, do grada, do Husein-pašine džamije gdje smo posebno uživali u vizuelnom doživljaju enterijera džamije.
Boravak i prelazak preko mosta na Đurđevića Tari, gdje smo se divili surovoj ljepoti Tare gledane sa te visine, bio je za sve poseban ugođaj.
Biti na Žabljaku a ne obići Crno jezero je nemoguće. Za sve je to bio poseban doživljaj, zabava. Kao pravi avanturisti nijesmo mogli propustiti izazov penjanja na Momčilov grad, odakle smo posmatrali panoramu Žabljaka i okoline. Tu kao i na Savinom kuku, pokušali smo da demonstriramo pravo penjanje uspinjačom.
Dosta je planine, preko Nikšića idemo ka primorju. Ali nijesmo mogli u Nikšiću proći crkvu svetog Vasilija Ostroškog, poznatu kao Nikšićki manastir. U toj zadužbini kralja Nikole vidjeli smo prvi ikonostas od jelisejskog mermera. Tu odmah pored je nekadašnji dvorac kralja Nikole, pa osnovna škola i sada gradski muzej. Prolazeći iz prostorije u prostoriju , zapravo smo prošli kroz istoriju Crne Gore.
Sve je lijepo, ali za djecu more je najveći izazov. U Herceg Novom smo obišli Kanli kulu, gradski trg, u Kotoru Pomorski muzej i Stari grad.
Dok je sunce tonulo u morsku pučinu, mi smo toplo septembarsko veče iskoristili za lijepu šetnju Budvom, a sjutradan, kao nagrada za dobro ponašanje djeci je dozvoljeno kupanje.
Dobri kao i uvijek, ostatak putovanja iskoristili smo za obilazak Ade Bojane i Starog grada Ulcinja i Bara.
Kažu “ sve što je lijepo kratko traje” pa je i naše putovanje okončano na izmaku petog dana susretom sa roditeljima, opet tu ispred škole. Glasno razmišljaju i predalažu neka nova putovanja i druženja. Da li će im se želje ostvariti ???
Ljubinka Tomović
