Postoje neki uobičajeni izgovori kod učenika, a ovdje ćeš pronaći odgovor na njih!
„Meni se nikad ne uči.“
Počni da učiš iako ti se ne uči - ne čekaj inspiraciju. Neke stvari koje moraš naučiti su zanimljive i volišda ih učiš.Ali, neke su naporne i dosadne pa moraš da se prisiliš na učenje. Ono što treba da shvatiš je da inspiracija za učenje gradiva koje ti nije zanimljivo nikad neće doći i moraš početi da učiš bez inspiracije. Ali, kad počneš učiti, može da ti se dogodi da ti i ne bude tako teško i dosadno kao što si mislio da će biti.
„Toga ima puno.“
Podijeli gradivo na manje dijelove. Cijela lekcija može da izgleda velika i da ti se čini da ćeš je teško naučiti. Naravno da to obeshrabruje.Ali, neka ti je cilj da naučiš prvi dio, I to ti neće izgledati tako teško. Kad naučiš taj mali dio, prelaziš na drugi dio i tako ćeš malo po malo naučiti cijelu lekciju.
„Pa ne mogu stalno učiti.“
Nagradi sebe za svaki uspjeh jer učiti nije uvijek lako i ponekad moraš učiti i ono što ti se ne sviđa. Ako vrijeme koje si isplanirano za učenje zaista provedeš učeći, nećeš imati utisak da stalno učiš. (Kao što se to obično događa kad prvo pola sata tražiš što ti sve treba, pa pola sata smišljaš s čime ćeš početi, pa sat vremena provjeravaš kako će započeti pola razreda, a sve to računaš kao učenje).
„Ionako ću dobiti lošu ocjenu.“
Pazi što želiš, moglo bi da ti se i ostvari. Optimisti očekuju da će im se u životu dogoditi nešto dobro (Ne znam što će se dogoditi, ali valjda će sve ispasti dobro), dok pesimisti uvijek očekuju sve najgore (Što god se loše može dogoditi, to će se sigurno dogoditi meni). Optimisti imaju bolji školski uspjeh, manje se ljute, fizički i mentalno su zdraviji, duže žive, postižu bolji uspjeh na poslu i u sportu i bolje se suočavaju sa stresom.
„Dosadno mi je učiti.“
Pronađi druga za učenje. Rasprava o onome što se uči s drugom osobom može znatno olakšati stjicanje znanja. Tvoj drug u učenju možda može da ti objasni nešto što tebi nije jasno. Ili, dok ti tumačiš njemu, možeš sam sebi razjasniti neke stvari. U pamćenju se zadržava 10% onoga što se pročita, 20% onoga što se čuje, 50% onoga što se vidi i čuje, 85% onoga što se vidi, čuje i napravi, 90% onoga što se poučava druge.
„To mi ionako nikad neće trebati.“
Jesi li baš 100% siguran/na? ☺
Pedagogica