Davne 1914. godine u osnovnim školama na našim prostorima polagala se đačka zakletva a i danas kada je pročitamo ona zvuči primjereno.

Zakletva je jedan dobar primjer kako se još prije 100 godina razmišljalo evropski, napredno i kako se vodilo računa da djeca od malih nogu shvate važnost i značaj očuvanja čovjekove životne sredine. Iako je stara skoro jedan vijek ona bi i sada trebalo da važi.

Đačku zakletvu ne moramo ni danas ništa posebno da mijenjamo, osim što na žalost u tekstu pored bacanja papira treba da dodamo i bacanje plastičnih kesa i flaša.

Bilo bi sigurno dobro da je u osnovnim školama ponovo uvedemo.

Kada bi se svi ponovo pridržavali ove zakletve naša zemlja bi sigurno bila ljepša i čistija.

Đačka zakletva iz 1914. godine:

»Zaklinjem se da neću

uništavati drveće, gaziti cvijeće.

Obećavam da neću pljuvati na pod

u školi, u kući, ili na putu.

Dajem riječ da neću kvariti ograde,

ni nanositi kvar građevinama.

Nikada neću bacati hartije ili ma kakvo đubre po ulici.

Biću uvijek učtiv, štitiću ptice, braniću tuđu svojinu

onako kako bih želio da drugi brane moju.

Obećavam da ću biti iskren i pošten građanin.«

Reporteri VI razreda