Čovjek je kovač svoje sreće, ovo nije obična fraza, jer smo svi mi upravo ono o čemu mislimo. Svako dijete pronalazi svoje zadovoljstvo u različitim aktivnostima, na primjer u knjizi, kojoj se posvećuje sa posebnom ljubavlju. U tome i jeste poenta čarolije čitanja, koja nas na neki nevjerovatan način uvuče u svijet knjige i tako natjera da zaboravimo na realnost. Na taj način se udaljavamo od raznih problema i uživimo u svijet fantazije, jer ovaj svijet upravo mi stvaramo. O vrijednosti knjige će nam najbolje reći stihovi poznatog pjesnika Vladislava Petrovića Disa:

Najbolji drug
Dobra vam je knjiga blago,
koje nema cene,
pa čitajte uvek rado,
sve listove njene.

Čuvajte je kao oči,
ona mnogo vredi,
ona vam je drug u dobru,
prijatelj u bedi.

Dobro slušaj što se u njoj
Zbori, misli, sudi,
da budete dobra deca
i čestiti ljudi.
Ovi stihovi na najljepši način podsjećaju na čari i moći koje knjiga nosi, a dovodi do pismenosti i elokvencije. Kada čitam, ja sam u zemlji bajki, družim se sa vilenjacima, vilama, vješticama, uživam u dirljivim trenucima. Pa mi se ponekad dešava da se zaljubim u djevojčicu iz knjige, kao na primjer u Keti iz knjige „Kad sat otkuca trinaest“ En Filipe Pirs. Isto tako kad se sjetim knjige „Lesi se vraća kući“  Erika Najta, razmišljam o igri sa Lesi. Rado se sjećam uživanja u bogatoj podmornici Nautilus iz knjige „20000 milja pod morem“ Žila Verna. Dok čitam jedino žalim što sve to nije stvarnost, ali sa druge strane, to je možda i dobro, jer djeca drugačije ne bi ni čitala knjige.
Moja omiljena knjiga je „Petar i kradljivci senki“ (Dejv Beri i Ridli Pirson). U njoj se pojavljuju baukovi, duhovi, utvare, gusari i naravno Petar Pan i njegova družina. Kada sam bio mali roditelji su mi čitali bajke, najčešće i zbog toga da bi me uspavali, abez obzira štomi se spavalo, ja sam ih uvijek pomno slušao i uživao u njima. Ako bih se ponekad uspavao,ja bih u snu imao svoju viziju i sanjao bih da sam u zemlji čuda. Bio bih nekad zmaj, nekad krilati anđeo, letio bih na sve strane i širio radost Ivici i Marici, Crvenkapi, Alisi i ostaloj družini. Jedino je loše što se sve knjige za jedan život ne mogupročitati.I veliki Tesla je žalio što za života nije stigao da pročita mnogo toga.
Kad čitam, knjiga me ponese i nevidljivom rukom prenese u svijet mašte i uživanja, gdje sam vječno mlad duhom. Zato ću uvijek uživati u čaroliji čitanja.

LUKA PRELEVIĆ VI-a