“Jesen je skitnica sa kosom od žutih trava“

Stidljivo, tiho, pognute glave,

prišunja se, stane sa strane.

Strpljivo čeka da okrati dan

i veže ljude za kuću, stan.

A onda rasplete svoje kose žute

te voćnim darovima napuni skute.

Dječicu zove, mami ih van

al’ škola zove, kvari joj plan.

Rastuži se, nerijetko plače,

šmrkne nos i često dahće

da predivnu kosu od žutih trava

češlja i sređuje, za badava.

Za svaku nevolju ima i lijeka

postoji vikend i jedva ga čeka

da bistrim suncem obasja dan,

i javu nam pretvori u predivan san.

Stanišić Jelena VII-a