U susret novim znanjima iz jezika i književnost uputili su se učenici sedmog razreda na Medun, 10. novembara 2015. godine.

Na samo deset kilometara udaljenosti od Podgorice, idući dobrim asfaltnim putem u pravcu sjevero-istoka, stigli smo ovog prelijepog novembarskog dana do Meduna. Živopisna medunska ravan dočekala nas je srdačno poslije svega dvadesetak minuta vožnje.

Medun se nalazi u Kučima, koji su jedno od najvećih brdskih i crnogorskih plemena. U prošlosti su Medunjani bili izloženi stalnoj borbi za goli opstanak. U toj borbi za preživljavanje greške se nijesu mogle ponavljati, narod je sticao mudrost koja se prenosila sa generacije na generaciju, dobro se pamtilo, čuvalo, njegovalo i slavilo, a loše odbacivalo i preziralo. U takvom mentalitetu sa izraženom usmenom tradicijom u kojoj se čojsko i junačko cijeni i ne zaboravlja, rođen je na Markovdan 1833. godine Marko Miljhanov Popović. Markov životni put vodio je od čobanina, hajduka, perjanika, vojvode i senatora do naratora, etičara i književnika. Zbog svoje hrabrosti, odmjerenosti i mudrosti uživao je veliko povjerenje, kako svog naroda, tako i crnogorskih starješina.

Sa pedeset godina latio se, kako je i sam jednom prilikom priznao, najtežeg posla, učio je da čita i piše. Morao je, jer je osjetio potrebu da sačuva od zaborava interesantne priče o čojstvu i junaštvu svoga naroda. U tome je i uspio. Svojim djelom definisao je moral svog naroda, nazivajući čojstvom sve dobre i poštene postupke svojih sunarodnika. Za života , na njegovu veliku žalost, nije štampao nijedno djelo. Njegova želja ostvarila se posthumno kroz štampanje njegovih zbirki anegdota ,,Primjeri čojstva i junaštva" i ,,Život i običaji Arbanasa", zatim i spis   ,,O Bratonožićima" (zbirka pisama upućenih savremenicima).

Opšti utisak učenika je da su proveli zanimljivo vrijeme u učenju i druženju.