Bio sam svjedok čarolije
Uvijek sam maštao kako bi to izgledalo da posmatram magiju i zamišljao kako bih reagovo i da li bi mogao uticati na njeno dešavanje.
Jedne noćii dok sam se spreamao za spavanje, otvorih oramar da bih uzeo pidžamu. U tom trenutku usisala me neka moćna sila, kao tornado. Počeo sam velikom brzinom da propadam kroz mračni tunel. Sletio sam na svoj krevet i vidio neku nepoznatu osobu kako nešto radi ispred malog sanduka. Čovjek je bio veoma visok, imao je guste bijele brkove i sjedu kosu. Nosio je odjeću iz prošlosti, čini mi se iz srednjeg vijeka. Počeo je da vadi gomilu stvari iz malog sanduka. Posmatrao sam ga i čudio se kako je u malom sanduku stalo toliko. Poslije nekog vremena taj čovjek je samo nestao, ispario. Pogledao sam kutiju i bila je prazna, a kada sam zavukao ruku u nju, mogao sam izvući sve i svašta. Od četkice za zube do stolice. Bolje sam pogledao kutiju i tu je bila fotografija čovjeko koji je vadio stvari iz iste kutije. Na fotografiji je bilo napisano ime Torv. KAo da je zaboravio, Torv se vratio, uzeo kutiju i opet nestao. Pratio sam ga i izašao sam iz sobe za njim. Kada sam izašao, bio sam u sred ničega, na nebu. Torv je počeo da hoda po vazduhu. Kada sam zakoračio za njim, propao sam. Tresnuo sam na pod svoje sobe a nijesam se povrijedio.
Nikom nijesam smio ispričati kakvo me te noći čudo snašlo. Ko bi mi i povjerovao?! I dalje je ostala misterija ko je Torv i gdje je on sada.
Stefan Stijepović VII-b
Bio sam svjedok čarolije
Jednog sunčanog proljećnog dana dok sam šetao šumom, primijetio sam čudnu svjetlost. Bila je jaka i svakih nekoliko sekundi mijenjala je boju. To me zainteresovalo, pa sam odlučio priđem malo bliže. Nijesam ni slutio na kakvo ću nevjerovatno objašnjenje naići.
Željan avanture primijetio sam rupu u zemlji. Pažljivo sam pogledao unutra. Vidio sam jedan veliki osvijetljeni hodnik. Osvrnuo sam se oko sebe, nije bilo žive duše. Odlučio sam da pratim svjetlost koja me je privukla i ušao sam. Na kraju tog dugačkog hodnika, ugledao sam neka mala vrata. Otvorio sam ih i našao se u vrtlogu. Shvatio sam da putujem kroz vrijeme, zatvorio oči i poželio da odem u prošlost. Odjednom, kada sam ih otvorio, našao sam se u velikom dvorcu. Bio sam okrenut prema jednom lijepom prozoru kroz koji sam vidio dame i vitezove na konjima. Dugo vremena sam tako posmatrao dešavanja potpuno iznenađeno i pomalo uplašeno. Kad sam se poslije nekog vremena okrenuo iza sebe, vidio sam sebi dobro poznat prizor. Zvijer je pitala Ljepoticu da se uda za nju. Ona je prihvatila a onda je uslijedila čarolija: Zvijer se pretvorila u princa! Kada sam htio da im priđem, obuzeo me je vrtlog i vratio sam se u moje vrijeme. Ponovo sam se našao u hodniku. Pokušao sam ponovo otvoriti vrata, ali su bila zaključana. Izašao sam iz hodnika. Bio sam pod utiskom bajke kojoj sam prisustvovao.Vratio sam se u šumu i nikom nisam pričao o tome.
Od tada sam počeo vjerovati u čaroliju.
Vukan Anđelić VII-b