Osim roditelja mi đeca najviše na svijetu volimo đeda i babu. Često čujemo da su oni pođetinjili uz nas i da nijesu strogi kao što su bili za svoju đecu. Ono što mi zasigurno znamo, i to valjano koristimo, jeste demokratija koju nam oni pružaju. Ono što tata i mama ne dozvoljavaju, to kod đeda i babe može. Ono što je kod roditelja strogo zabranjeno, kod đeda i babe može a ne mora. Oni su naši pravi saveznici u odrastanju.

            Evo nekoliko zanimljivih priča o našim đedovima.

                                                                                                            Sedmaci iz OŠ,,21. maj“

Bomboni sa neba

            Mog djeda  Petra  se  sjećam  kao  veselog  i  dobrodusnog  čovjeka. Bio  je  krupan a ja tako mala doživljavala  sam  ga  jos većim. Uvijek  nasmijan i pun iznenađenja, šaljivih priča i doživljaja. Bila sam još uvijek mala kada je umro pa se ne sjećam baš svih doživljaja.

Nešto čega se dobro sjećam dešavalo se svakodnevno. Kada bih izlazila iz kuće, on bi sa prozora sa sprata bacao  bombone. Uvijek bih se iznenadila kako to bomboni padaju. On bi stajao naslonjen na prozor i pitao  me : „Kaća, što je bilo?“ Sva zbunjena, ali i srećna zbog bombona, nanovo bih mu onjašnjavala: „ Peko, padaju bomboni sa neba.“ Peko, tako smo đeda zvali brat i ja, bi mi objašnjavao da bomboni sa neba padaju samo dobroj djeci.

Kada sam malo porasla, sama sam shvatila da bombone baca moj djed Peko.

                                                                                                             Katarina Vidovic  VII-b

Ljeto u mom selu

             Svako ljeto idem u Berane. Tamo živi moj đed. On željno iščekuje da mi, njegova unučad, stignemo. Uvijek nam priredi neko iznenađenje.

Trešnje rano zrijevaju, ami ih mnogo volimo. Pošto su krošnje visoke, molimo đeda da nam nabere slatke plodove. Jednog dana đed je odglumio da je pao i da ima više povreda po tijelu. Kada smo ga ugledali u podnožju trešnjinog stable, zaprepastili smo se. Lice mu je bilo svo krvavo, ruke takođe. Svi smo potrčali put njega. On se tada nasmijao i izvadio iz džepa trešnje.

Poslije određenog vremena kada su zrele kruške, pčele su đedu priredile iznenađenje. Kada je prštio kruške za rakiju, odjednom se stvorio roj pčela oko njega. Napale su gas a svih strana, a mi nijesmo mogli da mu pomognemo. Posto je nekako utekao od pčela, djed je bio sav natčen. Lice mu je bilo deformisano od silnih ujeda; jedva smo ga prepoznali. I pored tolikog  bola, on se šalio da je bio kod ljekara i da je ugradio silicone u usta i obraze.

I tako nam uvijek bude interesantno i zabavno kada idemo kod đeda.

Boban Rakocevic 7-b

Moj đed

              Moj đed je jako zanimljiv čovjek, pun vedrog duha i humora. Često nam priča zanimljive događaje i zbog toga ga ja volim. Prije otprilike pet godina desio se jedan smijesan događaj.

Bila sam sa majkom i sestrom kod babe i đeda na nekoliko dana. Jedne večeri bilo je nevrijeme i nestala je struja. Čekali smo da dođe struja, ali pošto je to potrajalo, odlučili smo da idemo svi na spavanje. Uz pomoć svijeće nekako smo svi legli, svako u svoj krevet i zaspali. Kada smo se ujutru probudili, vidjeli smo da je đed onako u mraku greškom obukao babinu pidžamu. Svi smo se slatko smijali tome.

Bude vezano za mog đeda puno nekih zanimljivih i smiješnih dogadjaja, ali ja sam se danas baš ovoga sjetila.

Ida Rebronja VII-b