Budi Sunce…Budi Sunce…Budi Sunce… Upravo kao na Sunce gledaju na mene moji učenici kada dođem u školu. Oni su uvjereni da to mene ne obasjavaju blistavi zraci septembarskog sunca, nego da to ja sijam od znanja, dobrote, radosti i sreće zbog susreta sa njima.
Dragi moji učenici, život nas odraslih nije tako idealan, ali ja, vaš učitelj, stalno ću pothranjivati tu sjajnu iluziju svoje snage i volje.
Čas pisanja. Ti si umoran i nezadovoljan. Danas si se mnogo trudio, plazio jezik od muke. Toliko vremena si izgubio, a nijedno slovo nijesi lijepo napisao. Namrštio si se i gotov si da zaplačeš. Ne žuri. Zajedno ćemo napisati “štapić” i “kvačicu”: To nam brzo polazi za rukom i ja sam ponovo srećna i kada vidim radosni izraz tvoga lica.
Ti nestrpljivo otvaraš svoju svesku da vidiš da vidiš šta je učiteljica tamo napisala. Uznemiren si, jer znaš da ti juče nije išlo sve kako je trebalo. Pero ti je ostavilo mrlju od mastila, a znaš da postoji neprijatna “nedovoljna” ocjena. Moji znaci su svi pozitivni možeš mirno da otvoriš i svesku. Ti još ne znaš mnogo, ali to ne treba da te brine.
Greške označene crvenom bojom te upozoravaju: “Obrati pažnju! Ovo dobro da znaš!”
…Sjećaš li se s kakvim si nestrpljenjem očekivao dan kada ćeš prvi put prekoračiti školski prag? Prolazi vrijeme, a ja primjećujem da si ti utučen, neraspoložen, uzdržan, da se lose osjećaš. Šta se dogodilo? Svakoga dana kući ti govore : Ne okreći se! Ne pričaj na času! Ne galami! Za vrijeme odmora ne trči!” A ti ne možeš da se ne krećeš. Tužan si ako se za vrijeme odmora ne poigraš i ne potrčiš. Ne prisiljavaj sebe na mirovanje. Nećemo od tebe stvoriti mudraca ako u tebi ubijemo živost i potrebu za kretanjem i igrom.
Ići ćemo zajedno u park. Ti ćeš trčati i kružiti zajedno sa jesenjim lišćem koje opada, a ja ću ti pročitati pjesmu o tom plesu. Rješavaćemo zadatak u kojem ćeš ti biti mašinovođa voza. A na odmoru možeš uhvatiti kap kiše na dlanu i ona će ti ispričati svoju istoriju.
Naprijed mališa! Želim da ti učenje bude zadovoljstvo i radost, a moj zadatak je da ti pomažem razvijati pamćenje, oštroumnost i maštu. Ja ti se obraćam ovako:
Ti si saglasan sa mnom i mi se već nalazimo u svijetu emocija i logike,uspona i padova. Kroz igru ti shvataš da je sve u svijetu potčinjeno logici i da uz njenu pomoć mi iz svake situacije možemo naći izlaz. Često ćeš osjetiti radost i zadovoljstvo kada sam pronađeš sjajno rješenje. Samo loš učitelj saopštava učenicima istine, a dobar učitelj ih otkriva zajedno sa njima. Ja želim da budem dobar učitelj, zato ćeš ti do saznanja dolaziti sam, a ja ću ti pomagati samo tamo gdje ti je neophodno. Bez panike. Ja sam uvijek tu, pored tebe.
Ti očigledno napreduješ. Bombarduješ me rafalima pitanja. Ja podržavam tvoju radoznalost, živi interes, sposobnost da otkrivaš i da se ushićuješ. Pomći ću ti da svaki dan bude otkriće. Saznaćeš o Atlantidi, ići ćemo u muzej da razgledamo ostatke dinosaurusa. Denis će nas upoznati sa svojim znanjima o zmajevima, a Lena će nam čitati stihove o zimi. Nama je lijepo zajedno. Tako nam nije teško da otkrivamo i upoznajemo novo, da budemo u svemu pioniri. Darovaću ti svijet sa svom raznovrsnošću oblika i ljepotom boja. A ti biraj. Ja, tvoji roditelji i mnogo odraslih ljudi ćemo ti pomagati. I ti ćeš sebi pomagati. “U svakom kamenu postoji statua, samo je trba isklesati…”
Sviće…Svjesna sam da mi je život darovao Veliku Sreću. – svakog jutra me sa povjerenjem gledaju moji učenici, kao što cvjetići prema suncu okreću svoje pupoljke. I upravo tu počinju da djeluju sunčeve zapovijesti:
- Ogrij svakoga, nikoga ne ostavi u sjenci;
- Ne pretjeruj, podstiči I vjeruj u mogućnosti svojih učenika;
- Budi mudra, ne uništavaj nekoga pretjeranom ljubavlju, a nekoga ravnodušnošću.

Za Vas odabrala pedagogica Tatjana Papan